Uzastopni ugovori na određeno za poslove kontinuirane potrebe

Pravno pitanje

Postoji li radni odnos na neodređeno vrijeme kada su radnik i poslodavac sklopili niz ugovora o radu na određeno (s dodacima) za poslove za koje zapravo postoji kontinuirana potreba, iako je u ugovorima naveden objektivni razlog za ograničeno trajanje?

Stajalište suda

Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 974/2025-2, revizija poslodavca odbijena je kao neosnovana. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da su ugovor o radu na određeno i njegovi dodaci sklopljeni za poslove (voditelj sale) za koje je postojala kontinuirana potreba – što potvrđuje i činjenica da je na te poslove naknadno raspoređen drugi radnik – pa naznačeni razlog „povećanih potreba” nije stvaran objektivni razlog u smislu članka 12. Zakona o radu. Ugovaranje rada na određeno dopušteno je samo iznimno, kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. Kako taj uvjet nije bio ispunjen, sudovi su utvrdili postojanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme te naložili poslodavcu izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru i vraćanje radnika na rad.

Što ovo znači u praksi

Naziv ugovora i formalno navedeni „objektivni razlog” nisu presudni – odlučna je stvarna priroda potrebe za radom. Ako se isti poslovi trajno obavljaju (osobito ako ih nakon radnika preuzima druga osoba), nizanje ugovora na određeno ne odgovara zakonskom okviru i radni odnos se tretira kao neodređen. Poslodavcima to nalaže opreznu procjenu je li potreba doista privremena, a radnicima daje osnovu za utvrđenje trajnog radnog odnosa.